Treća djevojka (Herkul Poaro)

Naziv knjige: Treća djevojka
Originalni naziv: Third girl
Serijal: Slučajevi Herkula Poaroa
Autor: Agata Kristi
Broj stranica: 260
Žanr: kriminalistički
Ocjena: 3/5
Treća djevojka je roman iz serijala Slučajevi Herkula Poaroa kojeg je Agata Kristi objavila 1966. godine pod nazivom Third girl. Poaro je u penziji i ne bavi se tako aktivno svojim detektivskim poslom. Naravno kada se pojavi nešto interesantno, u tom svijetu, što će mu privići pažnju on je uvijek voljan da se upusti u te vode. U ovoj knjizi se pojavljuje Arijadna Oliver, spisatejica detektivskih romana koja se pojavljivala u nekim prethodnim knjigama. Arijadna Oliver i Herkul Poaro će zajedno da se posvete slučaju koji se zove Treća djevojka, i oni čine izuzetan duo koji će vam u nekoliko scena stvarno izvući osmjeh na lice.
O čemu se zapravo radi u knjizi Treća djevojka? Tri mlade žene dijele stan u Londonu. Prva je sposobna i ozbiljna sekretarica. Druga je umjetnica. Treća prekida Herkula Poaroa dok doručkuje, priznajući mu da je izvršila ubistvo – i odmah zatim nestaje. Herkul Poaro postepeno saznaje priče koje okružuju zagonetnu treću devojku, njenu porodicu i njen nestanak. Pa ipak, slavnom detektivu potrebni su čvrsti dokazi da bi mogao da je proglasi krivom, nevinom ili neuračunljivom...

Značenje naslova Treća djevojka? ,,Prva djevojka iznajmi namješten stan, a zatim podijeli stanarinu s nekim. Druga djevojka je obično neka njena drugarica. A onda, ako ne poznaju treću djevojku koja bi mogla da stanuje zajedno s njima, traže je preko oglasa. I kao što vidite, vrlo često uspijevaju da nađu mjesta i za četvrtu djevojku. Prva djevojka uzima najbolju sobu, druga djevojka plaća malo manje, treća još manje i dobija najmanji sobičak. Zatim se između sebe dogovaraju koja će kojim danima ili noću ostati sama u stanu – i slično. To sve prilično dobro funkcioniše.''
Ovo je knjiga koja se u najvećem dijelu prati iz perspektive Herkula Poaroa, te ćete s toga imati priliku da vidite način na koji on razmišlja o različitim aspektima konkretnog slučaja. Nekad to u ovoj knjizi postaje i preopširno što zna usporiti priču. Arijadna Oliver je pravo osvježenje u ovoj knjizi i to najviše iz razloga što ona predstavlja potpunu suprotnost Poarou. On je neko ko voli svakoj situaciji pristupiti veoma oprezno i kroz upotrebu svojih sivih ćelija (uglavnom aungažuje nekoga ko će za njega istražiti pojedine stvari), dok je Arijadna Oliver veoma brzopleta i sama se upušta u neke ''opasne'' situacije.
Svi likovi u ovoj knjizi su veoma lijepo predstavljeni. Sam slučaj je veoma nepredvidljiv i neobičan, što će doprinijeti održavanju vaše pažnje tokom čitanja. Sigurno do posljednjeg trenutka nećete znati ko je negativac u ovoj knjizi, jer je odlično sakriven. Pored toga moram reći da mi se jedna stvar na kraju nije baš svidjela... prilično me iznenadila.
Ovo je solidan kriminalistički triler. Ako niste čitali ništa od Agate Kristi, ne bi vam preporučio da počinjete sa ovom knjigom. Ima ona mnogo boljih knjiga od ove. Sa druge strane ako ste njen fan i volite Herkula Poaroa onda vam preporučujem da pročitate i ovu.
Uvodni odlomak iz romana
,, Herkul Poaro je sjedio za doručkom. S njegove desne strane pušila se šolja vrele čokolade. Oduvijek je bio sladokusac. Uz čokoladu, na stolu je bio i brioš. Lijepo se slagao sa čokoladom. Herkul Poaro s odobravanjem klimnu glavom. Pecivo je kupljeno u četvrtoj radnji koju je isprobao. Bila je to danska pâtisserie, beskrajno bolja od navodne francuske u njenoj blizini. Ta nije bila ništa drugo do obična prevara.
Kao gurman, bio je zadovoljan. Stomak mu je bio spokojan. I um mu je bio spokojan, možda i previše. Upravo je završio svoj Magnum Opus, analizu velikih pisaca detektivskih romana. Usudio se da kritikuje Edgara Alana Poa, žalio se na nedostatak reda i metodičnosti u romantičnim izlivima Vilkija Kolinsa, do neba je nahvalio dva praktično nepoznata američka autora, na razne druge načine odao priznanje onima koji su to zaslužili i odlučno se uzdržao od pohvale tamo gde joj nije bilo mjesta. Ispratio je štampanje knjige, proučio rezultat i, osim zaista nevjerovatnog broja štamparskih grešaka, izjavio da je sve u redu. Uživao je u tom književnom dostignuću kao i u mnoštvu pročitanih knjiga, uživao je prezrivo frkćući dok bi bacao neku knjigu na drugi kraj sobe (mada bi se uvijek sjetio da potom ustane, pokupi je i uredno baci u korpu za otpatke), i uživao s odobravanjem klimajući glavom u rijetkim prilikama kad je takvo odobravanje bilo prikladno... ''
Citati
,,Ljudi nikad nisu onakvi kakvim ih pamtite.''
,,To što se nešto desilo davno, ne znači da je s tim svršeno.''
,,Sagledati izbliza zlo i upoznati ga, znači biti naoružan protiv svega što vam život može donijeti.''
,,Nema veće budale od matore budale.''