Misterija plavog voza (Herkul Poaro)

Image
Naziv knjige: Misterija plavog voza
Originalni naziv: The mystery of the blue train
Serijal: Slučajevi Herkula Poaroa
Autor: Agata Kristi
Broj stranica: 202
Žanr: kriminalistički
Ocjena: 4/5
Misterija plavog voza je roman u serijalu Slučajevi Herkula Poaroa kojeg je Agata Kristi objavila 1928. godine pod nazivom The mistery of the blue train. Ovo je jedna od onih knjiga koje su pisane u trećem licu gdje je Herkul Poaro sam u smislu da tu nema Hejstingsa i drugih poznatijih likova koji su se pojavljivali u drugim knjigama. Sam Poaro se ne pojavljuje na početku priče, već tek nakon što je radnja postavljena, nakon što smo upoznati sa likovima i kada se svi potrebni likovi nađu u Plavom vozu. Sam naziv knjige sugerira na to gdje će se desiti ubistvo.

Ukratko o samoj radnji: U međunarodnom Plavom vozu u svome odjeljku nađena je mrtva kćer američkog bogataša. Naizgled obično ubistvo kojeg bi francuska policija brzo riješila uhitivši onoga ko je, po svemu sudeći, bio motivisani ubica. Ali tu se našao nenadmašivi Hercule Poirot čija britka logika ulazi ispod površine privida i kopa do pravog ubice na kojeg niko ni ne sumnja.
Image
Agata Kristi kao i uvijek, jako dobro krije negativca, te će se nakraju ispostaviti da je to stvarno osoba za koju to niko ne bi očekivao da bude. Sam postupak na koji Poaro otkriva činjenice koje će mu pomoći da razriješi ovu misteriju je prilično interesantan. Ako ste upoznati sa likom Poaroa, onda znate da kod njega taj postupak u određenim slučajevima može da bude i komičan, te bi vam mogao izmamiti i osmijeh na lice. Kroz čitavu priču gledamo ga kroz oči drugih likova, koji u zavisnosti od situacije do situacije postavljaju pitanja koja bi i čitaoc htio da postavi. Naravno, on ne daje tako precizno sve odgovore dok ne razriješi kompletnu mistariju.

Jedna od stvari koja mi se najviše sviđa u ovom romanu je karakterizacija - posebno Katherine Gray i Derek Kettering. Katherine je vrlo snažan lik i Agata joj daje potpuniju pozadinu u odnosu na druge likove u ovoj knjizi. Ona je vrlo čvrsta, prizemna osoba koja je većinu svog života igrala sporednu ulogu i upravo sada ima priliku da sama raširi svoja krila. Zabavlja je Poaroovo zanimanje za njene čitalačke navike i savršeno je svjesna skrivenih motiva koji stoje iza poziva njene daleke rođake da ostane. Sa druge strane, Kettering iako je predstavljen kao aristokrata, počinje nas tjerati da se zapitamo je li zapravo kriv za propast vlasitog braka ili je za to kriva njegova žena, razmažena tatina djevojčica.

Ovo je simpatična priča u kojoj su, pored svega, dijamanti u centru pažnje. Preporuke!

Uvodni odlomak iz romana

,, Bližila se ponoć kad je neki čovjek prešao preko Place de la Concorde lako je nosio zgodan krzneni ogrtač koji je zaokruživao vitku spodobu, bilo je u njemu nešto što je stvaralo dojam tihe slabašnosti.

Sitan čovjek štakorskoga lica. Netko za koga bi se reklo da nikada ne može odigrati ulogu ili se uzdići do značaja u bilo kojoj djelatnosti. Pa ipak, utječući se takvu zaključku, promatrač bi jamačno bio u krivu. Jer taj čovjek, koliko god izgledao beznačajan i neupadljiv, imao je važnu ulogu u sudbini svijeta. U Kraljevstvu kojim su vladali štakori on je bio štakorski kralj.

Pa i sad su u jednom veleposlanstvu očekivali njegov povratak. No on je prethodno morao obaviti neki posao, s kojim veleposlanstvo nije bilo službeno upoznato. Pod mjesečinom, njegovo lice bijaše sjajno i oštro ocrtano. Na tankom nosu mogla se naslutiti krivulja. Njegov otac bijaše poljski Židov, krojač pokućarac. Posao koji ga je izveo ove noći u tminu, bio je upravo onakav kakav bi se svidio njegovu ocu.

Došao je do Seine, prešao preko rijeke i zašao u jednu od pariskih četvrti na lošem glasu. Zastao je pred visokom, oronulom i uputio se do stana na četvrtom katu. Tek što je pokucao, vrata je otvorila žena koja ga je očekivala. Nije ga pozdravila, ali mu je pomogla da svuče ogrtač i zatim ga uvela neukusno namješten salon. Žarulja je bila zasjenjena prljavo-ružičastim vijencima, i umekšavala je, ali nije mogla prikriti prenaglašeno namazano djevojčino lice. A nije mogla prikriti ni široke mongolske crte. O profesiji kao i o nacionalnom podrijetlu Olge Demiroff nije moglo biti sumnje... ''

Citati

,,Uvijek ste slobodni da mislite, a to vam daje osjećaj ugode.''

,,Ne raspravljam s trdoglavicima, nego djelujem unatoč njima.''

,,Život je kao voz, gospođice. On vozi i vozi. I dobro je što je tako.
– Zašto?
– Zato što voz naposljetku ipak nekamo doputuje, a u vašem jeziku ima o tome zgodna poslovica, gospođice. – "Putovanja završavaju susretom ljubavnika".''
O blogu
Blog Moje knjige je namijenjen svim ljubiteljima knjiga. Na njemu ćete naći preporuke ili recenzije knjiga koje ja čitam. Blog je zamišljen kao prijatno mjesto koje je otvoreno za sve, gdje je svačije mišljenje dobro došlo i svako ga može slobodno iznijeti.
Kontakt

info@mojeknjige.ba

2018 © Moje knjige. Sva prava pridržana.

Meni