Crna kafa (Herkul Poaro)

Image
Naziv knjige: Crna kafa
Originalni naziv: Black coffee
Serijal: Slučajevi Herkula Poaroa
Autor: Agata Kristi
Broj stranica: 126
Žanr: kriminalistički
Ocjena: 4/5
Ponovo Slučajevi Herkula Poaroa. Ovoga puta je to knjiga Crna kafa koju je Agata Kristi objavila 1930. godine pod nazivom Black coffee. Crna kafa je bila napisana kao pozorišni komad, da bi je Charles Osborn posle adaptirao u roman. Hejstings se, nakon knjige Velika četvorka, ponovo vraća da pomogne Poarou u rješavanju još jednog misterioznog slučaja, pa tako možete biti spremni za njihove uobičajene i ponekad komične dijaloge. Priča se inače prati kroz oči nekoliko likova, uključujući i Poaroa.

Pored Poaroa i Hejstengsa, likovi koje možete očekivati u ovoj knjizi su:
  • Inspektor Džap koji će biti nadležan za rješavanje ovoga slučaja;
  • Klod Ejmori vrhunski stručnjak u oblasti fizike;
  • Ričard Ejmori (Klodov sin);
  • Licija Ejmori ( Ričardova supruga);
  • Karolin Ejmori (Klodova sestra);
  • Barbara Ejmori (Klodova nećaka);
  • Edvard Rajnor (Klodov sekretar);
  • Doktor Kareli (italijan i slučajni gost u kući Ejmori)
Image
O čemu se zapravo radi? Ser Klod Ejmori, vrhunski stručnjak iz oblasti fizike, uplašen da neko namerava da mu ukrade formulu za novo moćno oružje, poziva čuvenog detektiva Herkula Poaroa i moli ga da formulu lično odnese britanskoj vladi. Međutim, neposredno pred Poaroov dolazak ser Klod umire. Ispostavlja se da smrt nije nastupila prirodnim putem. Oštroumni detektiv sada ne samo što treba da pronađe formulu kako ne bi dospjela u pogrešne ruke, već mora da otkrije i ubicu. Logično je da su nestanak formule i ubistvo povezani… Nemilim događajima posebnu aromu je dala jedna crna kafa… Čitava radnja se odvija u jednoj kući.

Poaro je u ovoj knjizi baš u svom elementu. On kao i uvijek koristi svoje simpatične metode zbog kojih je Hejstings često iritiran, jer ne može da dokuči njihovu suštinu. Poaro je pomoću svojih ''sivih stanic'' došao do ideje ko je počinitelj, te u skladu sa tom idejom povlači poteze da ga uhvate. On pronalazi dokaze na veoma zanimljiv način, analizira ih i potkrepljuje onim što dobija od ostalih likova koji su svjedoci. Naravno, uvijek tu postoje i lažni tragovi, koji bi čitatelja mogli odvesti u pogrešnom smjeru. Ali zato je tu Poaro da nam sve razjasni na kraju. Sviđa mi se kako on pored samog zločina riješi još poneku stvar.

Kada pogledate spisak likova, jasno vam je da negativac može biti bilo ko od njih, a Agata, odnosno Charles Osborn su ga odlično sakrili od čitatelja. Ovo je veoma simpatična knjiga i preporučio bi  je svim ljubiteljima Herkula Poaroa!

Uvodani odlomak iz romana

,, Herkul Poaro sjeo je da doručkuje u svom malom ali udobnom stanu u Vajthol Menšnsu.

Uživao je u kiflama i šolji vruće čokolade. Neobično, jer je on bio stvorenje navika i rijetko je odstupao od svoje rutine za doručkom. Zamolio je svog sobara, Džordža, da mu pripremi još jednu šolju čokolade. Dok je čekao, ponovo je bacio pogled na jutarnju poštu koja je ležala na njegovom stolu za doručak.

Pretjerano uredan kao i uvijek, složio je odbačene koverte na urednu gomilu. Bile su otvorene veoma pažljivo, s otvaračem za pisma u obliku minijaturnog mača koji mu je prije mnogo godina njegov stari prijatelj Hejstings poklonio za rođendan. Druga gomila sadržavala je ona saopštenja koja nije smatrao interesantnim - uglavnom cirkulare - za koje će sada zamoliti Džordža da ih se otarasi. Treća gomila sastojala se od onih pisama koja zahtjevaju neku vrstu odgovora, ili barem neke potvrde. Njima će da se pozabavi posle doručka, a u svakom slučaju ne prije deset sati. Poaro je smatrao neprofesionalnim započeti rutinski radni dan pre deset sati. Kada je radio na nekom slučaju - ah, pa, to je bilo drugo. Setio se da su jednom on i Hejstings krenuli mnogo prije zore da bi...

Ali, ne, Poaro nije želio da mu se misli zadržavaju na prošlosti. Srećnoj prošlosti. U njihov posljednji slučaj bila je upletena jedna međunarodna kriminalistička organizacija poznata kao Velika četvorka. Slučaj je riješen na zadovoljavajući način i Hejstings se vratio u Argentinu, svojoj ženi i svom ranču. Mada je njegov stari prijatelj trenutno ponovo bio u Londonu radi nekog posla u vezi sa svojim rančom, bilo je više nego nevjerovatno da će on i Poaro ponovo zajedno rješavati neki zločin. Da li se zbog toga Herkul Poaro osjećao nemirno tog lijepog proljećnog jutra u maju 1934. godine? Tobože u penziji, više nego jednom namamljen je iz te penzije kada mu je bio predočen neki posebno interesantan problem. Uživao je da ponovo bude na tragu, s Hejstingsom kraj sebe u ulozi neke vrste rezonatora za njegove ideje i teorije. Ali već nekoliko mjeseci ništa što bi pobudilo profesionalno interesovanje nije predočeno Poarou. Zar više nema maštovitih zločina i kriminalaca? Da li je sada sve samo nasilje i brutalnost od one vrste odvratnog ubistva ili pljačke koji su bili ispod njegovog, Poaroovog, dostojanstva da ih istražuje? "... ''

Citati

,,Istina nikada nije dosadna, samo je intersantna.''

,,Ali žene imaju veliku sposbnost da opaze stvari do detalja.''
O blogu
Blog Moje knjige je namijenjen svim ljubiteljima knjiga. Na njemu ćete naći preporuke ili recenzije knjiga koje ja čitam. Blog je zamišljen kao prijatno mjesto koje je otvoreno za sve, gdje je svačije mišljenje dobro došlo i svako ga može slobodno iznijeti.
Kontakt

info@mojeknjige.ba

2018 © Moje knjige. Sva prava pridržana.

Meni