Poziv

Image
Naziv knjige: Poziv
Originalni naziv: The summon
Autor: Džon Grišam
Broj stranica: 294
Žanr: triler
Ocjena: 3/5
Poziv je roman kojeg je Džon Grišam objavio 2002. godine pod nazivom The summons. Romanom Poziv Džon Grišam se vraća u gradić Clanton, mjesto radnje svoga prvog romana Vrijeme ubijanja. Nekoliko poznatih likova ponovno će se pojaviti na sceni, ali Grišam je sada drugačiji pisac od onoga koji se prije deset godina proslavio pravnim trilerima, i danas su njegovi romani više jetke moralne priče o pravnicima i njihovoj bezgraničnoj pohlepi. Ovu priču pratimo iz perspektive jednog lika koji se zove Ray Atlee.

Kratak opis same priče: Desetljećima je uvaženi sudac Atlee neprikosnoveno drmao okrugom Ford u saveznoj državi Mississippi, a onda je posve neočekivano izgubio izbore i otišao u prijevremenu, neželjenu mirovinu. Udovac s dvojicom odraslih sinova koji su svaki svojim putem otišli od kuće, sudac Atlee živi samotno u ruševnoj kućerini na rubu grada bolujući od neizlječive bolesti. A kada se neumitni kraj približio jednog je dana poslao obojici sinova pismeni poziv da se izvole pojaviti pred njim, Sucem, izvjesne nedjelje točno u 17 sati zbog razgovora o nasljedstvu. Ray Atlee predaje pravo na sveučilištu Virginije i poziv njegova oca neće ga previše iznenaditi, no ono što će zateći kada nakon petnaest sati vožnje prekorači prag roditeljskog doma bit će pravi šok!

Od tog momenta počinje veoma interesantna priča. Ne može se baš reći da je ovo pravni triler kao što je to bio slučaj sa drugim Grišamovim djelima. Veći je fokus na trilera, nego na pravnom. Nakon prvih nekoliko poglavlja koja su prilično naporna s obzirom na razna opisivanja i upoznavanje sa likovima, priča postaje znatno interesantnija i ono što je najbitnije nepredvidljiva, a to sve kulminira u posljednjem poglavlju u kojem Grišam maestralno servira jednu moralnu lekciju, kako nama čitaocima, tako i svojim likovima.

Preporuke za ovaj triler!

Uvodni odlomak iz romana

,,  Stiglo je poštom, običnom, na naj­sta­ro­mod­ni­ji način, budući da je Sucu već bilo osam­de­set godina i da nije imao po­vje­re­nja u no­vo­ta­ri­je. Ništa od e-maila, čak ni faksa. Nije se služio te­le­fon­skom se­kre­ta­ri­com, a ni telefonu nikada nije bio osobito sklon. Kuckao je pisma samo ka­ži­pr­sti­ma, tipku po tipku, nadvijen nad svoj stari i krhki pisaći stroj Un­de­nvo­od, za ro­los­to­lom, pod por­tre­tom Nathana Bedforda Forresta. Sučev se djed s For­res­tom borio kod Shiloha i širom Juga, tako da je za njega to bila naj­važ­ni­ja po­vi­jes­na osoba. Pune trideset dvije godine Sudac je tiho i ne­na­met­lji­vo odbijao odr­ža­va­ti rasprave 13. srpnja, na For­res­tov rođendan.

Došlo je s još jednim pismom, nekakvim ča­so­pi­som, dvama računima i tako se, posve uobi­ča­je­no, našlo u fa­kul­tet­skom po­štan­skom san­du­či­ću pro­fe­so­ra prava Raya Atleeja. Pre­poz­nao ga je odmah, budući da su takve omotnice bile dio njegova života otkako zna za sebe. Bilo je to pismo od njegova oca, čovjeka kojeg je i on zvao Sucem.

Profesor Atlee bolje promotri omotnicu, ne znajući točno bi li je trebao otvoriti odmah ili ipak malo pri­če­ka­ti. Dobre ili loše novosti, kod Suca se nikad nije znalo, iako je na samrti i dobre su vijesti u po­s­ljed­nje vrijeme rijetke. Pismo je bilo tanko i činilo se da se u njemu nalazi samo jedan list papira; to samo po sebi nije bilo nimalo neobično. Sudac se pisanom riječju služio šted­lji­vo, iako je nekoć bio poznat po bes­kraj­nim pre­da­va­njima u sudnici... ''
O blogu
Blog Moje knjige je namijenjen svim ljubiteljima knjiga. Na njemu ćete naći preporuke ili recenzije knjiga koje ja čitam. Blog je zamišljen kao prijatno mjesto koje je otvoreno za sve, gdje je svačije mišljenje dobro došlo i svako ga može slobodno iznijeti.
Nove recenzije
Kontakt

info@mojeknjige.ba

2018 © Moje knjige. Sva prava pridržana.

Meni