Junaci

Image
Naziv knjige: Junaci
Originalni naziv: The heroes
Serijal: Prvi zakon
Autor: Džo Aberkrombi
Broj stranica: 585
Žanr: epska fantastika, grimdark
Ocjena: 5/5
Junaci je knjiga koja je smještena u svijet Prvog zakona i koju je Džo Aberkrombi objavio 2011. godine pod nazivom The heroes. Ovo je zapravo druga samostalna knjiga u ovom svijetu i u njoj se radnja odvija devet godina posle završetka trilagije i nekoliko godina posle završetka knjige Poslužiti hladno. S tim u vezi možete očekivati likove koje ste upoznali u prethodnim knjigama kako sada više dolaze do izražaja.

Priča nas ponovo vodi na Sjever gdje ljudi pričaju da je Crni Dau pobio više ljudi nego zima i da se na prijesto Sjevera popeo uz brdo od lobanja. Kralj Saveza, poznat kao ljubomoran susjed, neće ga mirno posmatrati kako se penje još više. Naređenja su izdata i vojske sporo gaze kroz sjevernjačko blato. Hiljade ljudi se kreće, iz mnogih pravaca, ka zaboravljenom krugu od kamenova, na bezvrijednom brdu, u beznačajnoj dolini, a svi sa sobom nose mnogo oštrog oružja.

Jedan od njih je Bremer dan Gorst, osramoćeni majstor mačevalac (zbog izvjenih događaja koji su se desili u knjizi Poslužiti hladno). Gorst se zakleo da će na bojnom polju sprati ljagu sa svog imena. Opsednut je iskupljenjem i ozbiljno navučen na nasilje, tako da uopšte ne haje koliko će se krvi pritom proliti. Pa makar bila i njegova. On u ovoj knjizi ima ulogu kraljevog posmatrača.
Image
Kraljevića Kaldera (sina Betoda, nekadašnjeg kralja Sjevera) čast ne zanima, a još ga manje zanima da zbog nje pogine. On želi samo moć, i izgovoriće svaku laž, upotrijebiće svaki trik i izdaće svakog prijatelja samo da je se domogne. I samo da ne mora sam za nju da se bori.

Karnden Grlo, posljednji častan čovjek na Sjeveru, posle života provedenog u vojevanju nema ništa sem nateklog koljena i tankih živaca. Jedva da ga je uopšte briga ko će pobijediti, on samo želi da se ponese časno. Hoće li, međutim, uopšte moći da odredi šta je časno a šta nije u svijetu koji gori svuda oko njega?

Tokom tri krvava dana bitke odlučiće se sudbina čitavog Sjevera. Međutim, pošto na obje strane vladaju spletke, glupost i ljubomora, vjerovatno neće prevagnuti ni hrabriji a ni jači...

Džo Aberkrombi nam kroz ovu knjigu na veoma brutalan i surov način predstavlja svu besmislenost ratovanja. Neku ravnotežu toj bemislenosti ratovanja Džo Aberkrombi unosi kroz crni humor. Na jednoj strani imate divljake koji nisu baš pretjerano disciplinovani i koji svakog trenutka mogu početi da se bore i međusobno. I na drugoj strani situacija nije ništa  bolja. Tamo imate vojsku koja je daleko bolje opramljena i koliko toliko disciplinovana, ali na najvišim pozicijama su ljudi koji u većini slučajeva neznaju svoj zanat. Tako je to kad se napreduje u skladu sa rodbinskim i prijeteljskim vezama. A tu je i lik koji iza scene, sve konce drži u svojim rukama. Ako ste čitali prethodne knjige možete da pretpostavite o kome se tu radi.

Preporuke i za ovu knjigu, a i za kompletan serijal!

Uvodni odlomak iz romana

,, Prestar sam ja za ova sranja“, mrmljao je Grlo, mršteći se od bola u načetom koljenu pri svakom drugom koraku. Krajnje je vrijeme da prestane s ovim. U stvari, krajnje vrijeme je odavno prošlo. Da se povuče i sjedi na tremu iza kuće, s lulom, da se smješka i gleda vodu dok sunce zalazi, pošto je završio sve poslove za taj dan. Naravno da on nije imao kuću. Ali kada je bude imao, biće dobra.

Provukao se kroz otvor u oronulom zidu, a srce mu je tuklo kao bačvarev čekić. Od dugačkog uspona uz strmu padinu, visoke trave koja ga je saplitala i silovitog vjetra koji je pokušavao da ga obori. Ali najviše, ako će da bude iskren, od straha da će na vrhu brda poginuti. Nikada nije tvrdio da je hrabar čovjek, a s godinama je postajao sve veća kukavica. Čudno je to - što ti manje godina preostaje, to se više bojiš da ćeš ih izgubiti. Možda čovjek kad se rodi prosto dobije zalihu hrabrosti, pa je polako troši u svakom škripcu koji ga zadesi.

Grlo je bio u mnogim škripcima. A sad je izgledalo da ga čeka još jedan. Stao je da na tren predahne kada se napokon domogao ravnog tla, presamićen, trljajući oči suzne od vjetra. Pokušao je da priguši kašalj, zbog čega je samo zazvučao još glasnije. Junaci su se pred njim dizali u tami, veliki procjepi u noćnom nebu, gdje nisu sijale zvijezde, visoki kao četiri čovjeka, ili viši. Četrnaest divova, zaboravljeni na vrhu brda, šibani surovim vjetrom. Tvrdoglavo čuvaju uzaludnu stražu... ''

Citati

,,Čudno je to – što ti manje godina preostaje, to se više bojiš da ćeš ih izgubiti.''

,,Prava je šteta što čovjek ne može prosto da odluči da ne brine.''

,,Dostojanstvo ni živima nije od neke koristi, a kamoli mrtvima.''

,,Čast svakom čovjeku znači nešto drugo.''

,,Istina je kao so. Ljudi vole da je malo okuse, ali ako je ima previše, svima će da pozli.''
O blogu
Blog Moje knjige je namijenjen svim ljubiteljima knjiga. Na njemu ćete naći preporuke ili recenzije knjiga koje ja čitam. Blog je zamišljen kao prijatno mjesto koje je otvoreno za sve, gdje je svačije mišljenje dobro došlo i svako ga može slobodno iznijeti.
Kontakt

info@mojeknjige.ba

2018 © Moje knjige. Sva prava pridržana.

Meni